Budapest–Bamako Rally – četvrti dan

Noćas smo saznali da spavamo u Hotelu California u Malagi. Din, srećom, nije ništa skužio, ali ja sam s blagom zebnjom čekao jutro. Radi se, naravno, o istoimenoj pjesmi grupe Eagles, koja opisuje tamnu stranu američkog sna, a ključni stih glasi:
You can check out any time you like,
but you can never leave.
Odnosno, možeš se odjaviti, ali nema, brale, odlaska.

Pri večernjem parkiranju u hotelsku garažu, zbog opreme na gepeku, zapeli smo za strop i potrgali stege koje su držale gume. Ako je to sve od prokletstva Hotela California – odmah potpisujem. Šalu na stranu, hotel je lijep, izvan sezone znatno povoljniji, a naša mala soba bila je posvećena Brigitte Bardot.
Za doručkom, dok nećak opet tamani kajganu (jer mu je trener tako rekao), krećemo put luke Algeciras, odakle trajektom plovimo ravno za Tangier. U Zagrebu, usput saznajemo, pada snijeg.

U luci susrećemo desetak suputnika, sve redom opake iskusnjare. Din u tom trenutku zove majku da mu pronađe krvnu grupu, pa da je flomasterom napišemo na auto, čisto da se uklopimo. Valjda neće trebati… ali nikad ne znaš.
Ukrcaj na megatrajekt prolazi bez ikakvih problema. Prvi zadatak na brodu je provjera putovnica, pri čemu dobivamo CIN broj, privremeni identifikacijski broj. Po uputama organizatora upisujemo ga na papirić s našim podacima i podacima o vozilu. Taj broj kasnije olakšava prolaz kroz policijske i vojne kontrole.
Nakon beskrajno loše pizze (ne kupujte pizzu na brodu za Maroko), izvaljen na klupu trajekta, počinjem kopati po razlozima svog odlaska. Tražim dublji smisao, ali i krivca ili poticatelja: svakom putovanju treba njegov Gandalf. I našao sam ne jednog, nego dva.

Prvi je moj znatno stariji bratić Dudo, kojeg sam još krajem 70-ih, kao klinac, ispraćao na autostopersku avanturu po Europi i Sjevernoj Africi. On me odvukao u izviđače, vukao po šumama Gorskog kotara i za deseti rođendan poklonio ploču Sex Pistolsa. Zbog mira u obitelji moram spomenuti i sestričnu Sanju, koja me naučila kako pomoću štapa i žvakaće izvući sitniš iz zdenca života kod HNK-a.
Drugi Gandalf bio je predsjednik susjedne i prijateljske republike Peščenice: Željko Malnar. Njegove putopise sam gutao, a status poglavice deset plemena gledao s čistom zavišću.
Sad sam spreman.
Tangier se već vidi u daljini s vanjske palube broda, a pred nama je marokanska carinska kontrola. Sve prolazi glatko. Auto prolazi kroz ogroman skener koji u jednom potezu „pregleda“ nekoliko vozila. Dok čekamo carinika, upoznajemo Poljake koji nakon ove avanture produžuju sve do Obale Bjelokosti.
Ljubazan carinik želi nam sretan put. Uz Dina Dvornika i Afriku na najjače, krećemo prema hotelu u Tangieru, našem posljednjem pravom krevetu do Freetowna.
Sutra u 7 ujutro briefing.
Krećemo prema Marrakechu i kampu na rubu grada.




