Roberto Pavić, rođen u Zagrebu 1979. godine, prvi je put koristio kameru kako bi dokumentirao svoj privatni život. No, kombinirajući svoje velike strasti – putovanja i fotografiju, počeo je stvarati vlastitu viziju svijeta.
Od skromnih početaka, Roberto je izgradio impresivnu karijeru, osvajajući brojne nagrade i priznanja u svijetu fotografije. Njegov rad privlači pažnju zbog jedinstvenog pristupa pejzažnoj fotografiji, a njegovo putovanje kroz objektiv kamere postalo je inspiracija za mnoge. Pitali smo Roberta nekoliko pitanja o njegovoj karijeri, nagradama i najdražim lokacijama te koji su mu planovi za budućnost.
Kako si započeo svoju karijeru u fotografiji?
Roberto: “Fotografijom sam se počeo baviti 2009. godine. Do tada sam se uvijek bavio nekom vrstom umjetnosti, najčešće crtanjem, koje mi je oduzimalo sate i sate. Ali jednostavno, u nedostatku vremena, htio sam preći na nešto “brže”. Mislio sam da je fotografija samo uzeti aparat, kliknuti, kasnije malo nešto srediti i gotovo. To je definitivno bila kriva pretpostavka. Od tada mi fotografija oduzima veliki dio slobodnog vremena.”
Što te najviše inspirira u radu?
Roberto: “Definitivno radovi drugih fotografa. Nakon prvih par godina fotografiranja svega i svačega opredijelio sam se za dva pravca – pejzažnu i koncertnu fotografiju. Imam neke uzore, fotografe čiji me radovi inspiriraju. Jednostavno, kad vidim njihove pejzažne fotografije, dobivam nove ideje – što mogu popraviti ili novo napraviti sa svojim postojećim fotografijama, ali i ideje kuda na novo putovanje, koja mjesta posjetiti. Fotografija evoluira svaki dan, nema stajanja; jednostavno, ukoliko ne pratiš sve inovacije, vrijeme će te pojesti. Stvari koje su bile nemoguće prije par godina, danas se vrlo lako mogu napraviti – napredovali su i programi za obradu fotografija i fotoaparati/objektivi. Samim time dolazi i do novih inspiracija, vraćanja na mjesta na kojima si bio i na kojima tražiš još bolju fotografiju.”
Možeš li nam nabrojati neke nagrade koje si osvojio tijekom karijere?
Roberto: “Istaknuo bih dvije – pobjedu na festivalu Fotografija godine BiH 2011. godine u kategoriji Kreativna fotografija i Sony World Photography Award 2023. godine. Fotografija godine, kasnije preimenovano u Balkan Photo Fest, bila mi je prva “velika” nagrada na mom fotografskom putovanju, pobjeda i priznanje na regionalnoj razini i ta nagrada me je samo potaknula da krenem dalje s time što sam radio. Jer je očito imalo smisla… Druga nagrada, Sony WPO, to je pobjeda na svjetskoj razini. Pobjednici i njihove fotografije su objavljeni u svim najbitnijim medijima poput Forbesa, The Timesa, Daily Maila, Spiegela, itd. Naravno, niti jedan hrvatski medij nije prenio tu informaciju. I da, ono što sve brine i što te prvo pitaju kad osvojiš ovako nešto – imao sam i veliku financijsku korist od toga.”
Koja je zadnja nagrada koju si osvojio i što ona tebi znači?
Roberto: “Zadnja nagrada – 35AWARDS, internacionalno natjecanje i pobjeda u aerial photography kategoriji, kao najbolji fotograf, i drugo mjesto u istoj kategoriji, kao najbolja pojedinačna fotografija. Nije puno manje vrijedna od Sonyja, brojevi sve govore – 465 tisuća fotografija je bilo prijavljeno na natjecanju, 111 tisuća natjecatelja iz 174 države. Fotografije ocijenjuje 50 sudaca. Kad pogledaš sve te brojke, radove ljudi koji su se prijavili, kad vidiš tko je sve sudjelovao, a ti si najbolji – to je to! Što mi ona znači – potvrdu kvalitete, iz godine u godinu, biti rame uz rame s najboljima na svijetu, u situaciji dok je meni fotografija samo sporedna stvar u životu (fotografiram jedino za vrijeme vikenda ili godišnjeg), a neki ju žive preko 300 dana u godini.”
Postoji li neka fotografija na koju si baš posebno ponosan?
Roberto: “Svaka od tih fotografija koje su negdje pobijedile, posebno mi je važna i posebnija od “redovnih objava”. Osim toga, ponekad je trenutak kad je fotografija napravljena definitivno najbitnija stvar. Smrzavanje na -30°C na finsko-ruskoj granici, vožnja do tog mjesta sa snowmobilom, boravak tamo cijeli dan, osjećaj da ti je zaista hladno, ali “daj da opalim još samo jednu fotku” ili let avionom od četiri sata iznad Islanda, adrenalin za vrijeme leta u toj maloj Cessni, očekivanje što ćeš sljedeće vidjeti iz zraka i kako to fotografirati, u doslovno sekundi – to je najbolja stvar kod fotografije. S druge strane – vrijeme prebrzo leti; ono što je danas fantastično, za par godina se pitaš da li je to moglo (puno) bolje. Tako da je svaka nova fotografija, novi doživljaj i svaka nova fotografija koju napraviš je najbolja i najposebnija. Onaj osjećaj kad dođeš doma s karticom nakon puta, prebaciš sve na kompjuter i onda kreneš raditi najnoviju fotografiju – e, ta je najposebnija…”
Što najviše voliš fotografirati i zašto?
Roberto: “Kao što sam i naveo, u početku sam fotografirao sve i svašta. Nakon toga sam dugo radio na projektu Gradovi na vodi, međutim odlazak u prirodu, dizanje u rano ujutro, prije izlaska sunca, prije svih, i dolazak na mjesta gdje (osim ponekad par fotografa) nema nikoga, čine pejzažnu fotografiju posebnom. Tad uživam u tome – maknuti se od svih problema, informacija na internetu, lažnih života iza lažnih profila – i očekujem poseban izlazak sunca, možda malo mistične atmosfere. Odgovor na pitanje zašto ujutro – jer potpuno isto mjesto, koje je prazno ujutro, izgleda potpuno drugačije navečer u vrijeme zalaska sunca. Hrpetine ljudi, svi znaju sve o fotografiranju, čekaju zalazak za onaj jedan snapshot koji će završiti na društvenim mrežama. Velika je razlika u količini proizvedene buke na istom mjestu ujutro i navečer.”
Koje ti je najdraže mjesto u Hrvatskoj koje si fotografirao?
Roberto: “Prije su to bila Plitvička jezera. Vjerujem da sam 10-15 godina dolazio u nacionalni park, u svim godišnjim dobima i uvjetima (kiša, magla, snijeg i naravno jesen) samo da bih dobio fotografiju koju sam si u tom trenutku zamišljao. Međutim, promjenom politike i porasta popularnosti, u park se više (službeno) ne može ulaziti prije i poslije radnog vremena – što nama fotografima nije prihvatljivo. Najbolje vrijeme za fotografiju je ili prije ili nakon toga. Ima tu još nekoliko problema, tako da sam zamijenio tu lokaciju za Tulove grede – fantastične za izlazak, zalazak, noćnu fotografiju. Plus, relativno malo ljudi ide tamo, pa se može uživati u miru.”
Proputovao si puno destinacija, no gdje bi još volio da te karijera odvede?
Roberto: “Kroz pejzažnu fotografiju sam prošao dijelove Dolomita, francuskih Alpi, Islanda, Norveške, Finske – što su najzanimljiviji motivi u Europi. Ima još neka mjesta koja bih htio posjetiti, ali najveća želja mi je otići u Južnu Ameriku i posjetiti famoznu Patagoniju.”
Ostanite u toku s radovima Roberta Pavića
500px: RobertoPavic
Instagram: @robertopavicphotography
Facebook: Roberto Pavić Photography
Iza Roberta je ukupno 15 godina fotografiranja i razna priznanja pokazuju da je među najboljima, unatoč tome što fotografiju prakticira samo tijekom vikenda ili godišnjih odmora. Roberto planira nastaviti svoju fotografski put, istražujući nove lokacije i izazove, a njegovi radovi će zasigurno inspirirati mnoge ljubitelje fotografije diljem svijeta.
